Nastavak putovanja kroz Siriju, nakon izlaska iz Damaska posjetili smo krscansko svetiste Saydanaya te potom grad Maloula, jedno od posljednja tri sela na svijetu u kojem se svakodnevno govori aramejski jezik, jedan od izvornih jezika Biblije te materinji jezik Isusa Krista. Grad je za vrijeme rata okupiran od Isila te je došlo do protjerivanja stanovništva i oštećenja svetih mjesta. Svetište je danas u potpunosti obnovljeno i otvoreno za posjetitelje, časne sestre i svećenici turistima pružaju toplu dobrodošlicu te se može čuti molitva na aramejskom jeziku
U gradu se proizvodi i prodaje domaće vino i arak/sirijska rakija te se zasad vratila oko trećina stanovništva. Nastavljamo sjeverno prema Homsu. Unatoč tome što je na raznim internetskim portalima i izvještajima dramatičnih travel blogera/vlogera i ostalih pojedinaca koji dolaze u ovaj grad kako bi se slikali i snimili s ruševinama i unovčili svoj dramatični sadržaj, takav prikaz ne odgovara stvarnom stanju ovog grada. Makar je dio grada uistinu u potpunosti porušen u sukobima, veći dio grada je živ i pun ljudi koji nastavljaju sa svakodnevnim životom. U centru Homsa nalazi se crkva u kojoj se čuva pojas Djevice Marije koja je u potpunosti obnovljena, otvorena za posjetitelje i gdje se može čuti molitva na sirskom jeziku, drugom drevnom jeziku koji je ovdje očuvan u religijske svrhe.
Iduća stanica putovanja je Alep koji se zasad pokazao vrhuncem ovog putovanja. Nakon ratnih stradanja, život se na veliko vratio u grad, ulice su pune ljudi, automobila, mirisa i energije. Noviji dio grada oko kvarta al Aziziyah, centralnog trga i gradskog parka nije pretrpio teža oštećenja, ulice su čiste, žive i ugodne za šetnju. Stari centar oko alepske citadele teško je oštećen za vrijeme rata ali je u tijeku obnova i rekonstrukcija pri čemu je dio stare tržnice u potpunosti rekonstruiran te je trenutno u tijeku i postepena obnova i rekonstrukcija Velike omejadske džamije i minareta u Alepu uz korištenje originalnog materijala.
Iako se proteklih godina za putovanje između Damaska i Alepa koristila ruralna obilaznica s obzirom da su dijelovi autoputa bili okupirani, autoput je prošle godine oslobođen i otvoren za promet što skraćuje put za nekoliko sati. Kod grada Saraqiba pobunjenici su i dalje na manje od 1 km od autoputa te su stoga postavljene masivne kamene i metalne barijere za zaštitu automobila i kamiona na autoputu. Nakon posjeta Hami i impozantnom dvorcu Krak des Chevaliers, imali smo sreće dobiti posebnu dozvolu za posjet Palmiri. Nekoć primarna turistička lokacija u Siriji i jedno od najočuvanijih arheoloških nalazišta i rimskih ostataka u svijetu, Palmira je za vrijeme rata okupirana od strane Isila te je teško nastradala – grad uz arheološko nalazište je opustošen, artefakti iz muzeja ukradeni i prodani i dijelovi samog arheološkog nalazišta uništeni. S obzirom da sve informacije datiraju iz razdoblja prije navedenih tragedija, nismo znali u kakvom stanju ćemo zateći ovu lokaciju. Srećom, unatoč svim stradanjima i tragičnim događajima, veliki dio ovog masivnog lokaliteta ostao je očuvan te je Palmira i dalje impozantna lokacija očuvana bolje od velike većine cijenjenih rimskih lokaliteta diljem Mediterana i Bliskog istoka. Život postepeno vraća u grad uz otvaranje restorana, uličnih trgovina, povratak struje i obitelji koje su ovdje živjele. Proći će mnogo godina prije povratka masovnog turizma s obzirom da je infrastruktura teško oštećena, dio lokacija i dalje miniran i šire područje i dalje relativno nestabilno, ali utješna je činjenica da je Palmira preživjela i očuvala velik dio svoje vrijednosti. Za posjetiti ovo mjesto potrebna je posebna dozvola te smo imali pratnju lokalnog generala na putu od Homsa do Palmire, a na samoj lokaciji je prisutna i ruska vojska. Ovo je ujedno i najistočnija točka koju je trenutno moguće posjetiti u Siriji.
Kao simbol pobjede i šamar ekstremizmu i netoleranciji, u istom amfiteatru gdje je Isil prije nekoliko godina pogubio zarobljene sirijske vojnike, danas je uz prisutnost iste te vojske 20 mladih sirijskih djevojaka partijalo uz glasnu glazbu i nargilu, a strani turisti opušteno šetali kroz amfiteatar.
Zbog velicine datoteka i lose internetske konekcije ovdje ne uspjevam objaviti videe s ovih lokacija, ako nekog zanima imam ih u naglascima na Instagram profilu za koji mogu poslati link zainteresiranima.
Slike i teskt: Luka Renić – Instagram
